English [en]   العربية [ar]   български [bg]   català [ca]   Deutsch [de]   español [es]   فارسی [fa]   français [fr]   hrvatski [hr]   magyar [hu]   Bahasa Indonesia [id]   italiano [it]   日本語 [ja]   한국어 [ko]   മലയാളം [ml]   Nederlands [nl]   polski [pl]   português do Brasil [pt-br]   română [ro]   русский [ru]   Türkçe [tr]   українська [uk]  

Ovo je prijevod izvorne stranice na engleskom.

Copyleft: pragmatični idealizam

napisao Richard Stallman

Svaka odluka koju osoba napravi proizlazi iz vrijednosti i ciljeva te osobe. Ljudi mogu imati mnogo različitih ciljeva i vrijednosti; slava, dobit, ljubav, preživljavanje, zabava i sloboda - samo su neki od ciljeva koje bi dobra osoba mogla imati. Kada je cilj stvar principa, mi to zovemo idealizmom.

Moj rad na slobodnom softveru je motiviran idealističkim ciljem: širenje slobode i suradnje. Želim ohrabriti širenje slobodnog softvera, zamjenjujući vlasnički softver koji zabranjuje suradnju, i time poboljšati naše društvo.

To je temeljni razlog zašto je GNU opća javna licenca napisana tako kako jest—kao copyleft. Sav kod nadodan GPL pokrivenom programu mora biti slobodan softver, čak iako je stavljen u odvojenu datoteku. Radim dostupnim svoj kod za korištenje u slobodnom softveru, a ne za korištenje u vlasničkom softveru, da bi ohrabrio druge ljude koji pišu softver da ga isto tako naprave slobodnim. Procjenjujem da pošto developeri vlasničkog softvera koriste autorska prava da nas zaustave u razmjeni, mi koji surađujemo možemo koristiti autorsko pravo da damo drugima koji surađuju svojstvenu prednost: oni mogu koristiti naš kod.

Nema svatko tko koristi GNU GPL taj cilj. Prije mnogo godina, moj prijatelj je zapitan da ponovno objavi program, koji je bio pod copyleftom, pod pravilima ne-copylefta, i on je na to odgovorio manje više ovako:

“Ponekad radim na slobodnom softveru, i ponekad radim na vlasničkom softveru—ali kada radim na vlasničkom softveru, očekujem da ću biti plaćen.”

Imao je volju da podijeli svoj rad sa zajednicom koja razmjenjuje softver, ali nije vidio razlog da daje poklon tvrtki koja radi proizvode koji bi bili izvan dosega naše zajednice. Njegov cilj je bio drugačiji od moga, ali je odlučio da je GNU GPL isto korisna za njegov cilj.

Ako želite nešto postići u svijetu, idealizam nije dovoljan—morate izabrati funkcionalnu metodu da biste dostigli cilj. Drugim riječima, trebate biti “pragmatični.” Da li je GPL pragmatična? Pogledajmo njene rezultate.

Razmotrite GNU C++. Zašto imamo slobodan C++ kompajler? Samo zato jer je GNU GPL rekla da mora biti slobodan. GNU C++ je razvijen od strane industrijskog konzorcija: MCC, počevši od GNU C kompajlera. MCC normalno radi svoje djelo vlasničkim onoliko koliko ono vlasničko može biti. Ali su napravili C++ sučelje slobodnim softverom, zato jer je GNU GPL rekla da je to jedini način na koji oni mogu to objaviti. C++ sučelje uključuje mnogo novih datoteka, ali pošto su te datoteke bile namijenjene da se povežu sa GCC-om, GPL ih je obuhvatila. Korist za našu zajednicu je očita.

Razmotrite GNU objektni C. NeXT je inicijalno želio napraviti to sučelje vlasničkim; oni su predložili da ga objave kao .o datoteke, i da dopuste korisnicima da ih povežu sa ostatkom GCC-a, misleći da bi to bio način izbjegavanja GPL zahtjeva. Ali naš odvjetnik je rekao da to ne bi izbjegnulo zahtjeve, da to nije dopušteno. I tako su napravili sučelje objektnog C-a slobodnim softverom.

Ti primjeri su se dogodili pred više godina, ali GNU GPL nam i dalje nastavlja donositi još više softvera.

Mnoge GNU biblioteke su pokrivene GNU nižom općom javnom licencom, ali ne sve. Jedna GNU biblioteka koja je pokrivena običnim GNU GPL-om je Readline, koja implementira uređivanje naredbenog retka. Jednom sam doznao za neslobodni program koji je bio dizajnirani da koristi Readline, i rekao sam developeru da to nije dopušteno. On je mogao ukloniti uređivanje naredbenog retka iz programa, ali ono što je zapravo napravio bila je ponovna objava programa pod GPL-om. Sada je program slobodan softver.

Programeri koji pišu poboljšanja za GCC (ili Emacs, ili Bash, ili Linux, ili bilo koji drugi program pokriven GPL-om) su često zaposleni od strane kompanija ili sveučilišta. Kada programer želi vratiti svoja poboljšanja natrag u zajednicu, i vidjeti svoj kod u slijedećoj objavi, šef može reći: “Pričekajte—vaš kod pripada nama! Mi ne želimo podijeliti kod; odlučili smo da ćemo pretvoriti vašu poboljšanu inačicu u proizvod vlasničkog softvera.”

Ovdje GNU GPL spašava stvar. Programer pokaže šefu da bi taj proizvod vlasničkog softvera bio prekršaj autorskih prava, i šef shvati da ima samo dva izbora: objaviti novi kod kao slobodan softver, ili ga uopće ne objaviti. Skoro uvijek on dopusti programeru da napravi kako je programer naumio cijelo vrijeme, i kod uđe u slijedeću objavu.

GNU GPL ne dopušta sve. Kaže “Ne” nekim stvarima koje ljudi ponekad žele napraviti. Postoje korisnici koji kažu da je to loša stvar—da GPL “isključuje” neke developere vlasničkog softvera koji bi “trebali biti dovedeni u zajednicu slobodnog softvera.”

Ali mi ih ne isključujemo iz naše zajednice; oni biraju da ne uđu. Njihova odluka da naprave softver vlasničkim je odluka da stoje izvan naše zajednice. Bivanje u našoj zajednici znači pridruživanje u suradnji s nama; ne možemo ih “dovesti u našu zajednicu” ako se oni sami ne žele pridružiti.

Što možemo napraviti je ponuditi im povod da se pridruže. GNU GPL je dizajnirana da napravi povode iz našeg postojećeg softvera: “Ako ćete napraviti svoj softver slobodnim, vi možete koristiti taj kod.” Naravno, ovo neće pridobiti sve, ali pridobije neke ponekad.

Razvijanje vlasničkog softvera ne pridonosi našoj zajednici, ali njegovi developeri često žele poklone od nas. Korisnici slobodnog softvera mogu ponuditi developerima slobodnog softvera poglađivanje ega—priznanje i zahvalnost—ali može biti veliko iskušenje kada vam tvrtka kaže: “Samo nam dozvolite da stavimo vaš paket u naš vlasnički program, i vaš program će biti korišten od strane mnogih tisuća ljudi!” Iskušenje može biti moćno, ali na duže staze svima nam je bolje ako odolimo tom iskušenju.

Iskušenje i pritisak su teški za prepoznati kada dolaze indirektno, kroz organizacije slobodnog softvera koje su prihvatile politiku pružanja usluga vlasničkom softveru. X konzorcij (i njegov nasljednik, Otvorena grupa [Open Group]) nude primjer: financirani od strane kompanija koje rade vlasnički softver, oni su kroz desetljeće nastojali uvjeriti programere da ne koriste copyleft. Kada je Otvorena grupa pokušala napraviti X11R6.4 neslobodnim softverom, oni od nas koji su odoljeli tom pritisku smo bili zadovoljni što smo tako napravili.

U rujnu 1998., nekoliko mjeseci nakon što je X11R6.4 bio objavljen prema neslobodnim distribucijskim pravilima, Otvorena grupa je preokrenula svoju odluku i ponovno objavila softver pod istom ne-copyleft licencom slobodnog softvera koja je bila korištena za X11R6.3. Hvala vam, Otvorena grupo—ali to naknadno preokretanje ne poništava zaključke koje radimo iz činjenice da je dodavanje ograničenja bilo moguće.

Pragmatično govoreći, mišljenje o većim ciljevima na duge staze će osnažiti vašu volju da odolite tom pritisku. Ako fokusirate svoj um na slobodu i zajednicu koju možete izgraditi ako stojite čvrsto, naći ćete snagu da to napravite. “Podržavajte nešto, ili ćete pasti za bilo što.”

I ako cinici ismijavaju slobodu, ismijavaju zajednicu…ako “tvrdoglavi realisti” kažu da je dobit jedini ideal…samo ne obraćajte pažnju na njih, i svejedno koristite copyleft.


Ovaj esej je objavljen u Free Software, Free Society: The Selected Essays of Richard M. Stallman.

[Logo FSF-a]“Naša misija je očuvanje, zaštita i promicanje slobode korištenja, proučavanja, kopiranja, mijenjanja i redistribuiranja računalnog softvera, te obrana prava korisnika slobodnog softvera.”

Zaklada za slobodan softver (Free Software Foundation) je glavni organizacijski pokrovitelj operativnog sustava GNU. Podržite GNU i FSF kupnjom priručnika i opreme, pridruživanjem FSF-u kao vanredan član ili donacijom, direktno FSF-u ili preko Flattr.

natrag na vrh