Objašnjenje zašto ne odobravamo druge sustave

Često nas pitaju zašto ne odobravamo određeni sustav—obično popularnu distribuciju GNU/Linuxa. Kratak odgovor na to pitanje je da one ne slijede smjernice za distribucije slobodnog sustava. Kako nije uvijek očito na koji način pojedini sustav ne slijedi smjernice, ovaj popis daje više informacija o problemima određenih dobro znanih neslobodnih distribucija sustava.

Da biste saznali više o sustavima GNU/Linuxa koje odobravamo, pogledajte naš popis slobodnih distribucija GNU/Linuxa.

Ako nije drugačije navedeno, sve distribucije popisane na ovoj stranici ne slijede smjernice na barem dva važna načina:

• Nemaju politiku uključivanja samo slobodnog softvera, i uklanjanja neslobodnog softvera ako je otkriven. Većina njih uopće nema jasnu politiku koji softver će prihvatiti, a koji odbaciti. Distribucije koje imaju takva pravila, na nesreću, nisu dovoljno stroga, kako je objašnjeno ispod.

• Jezgra koju distribuiraju (u većini slučajeva, Linux) uključuje “blobove”: dijelove objektnog koda distribuiranog bez izvornog koda, obično firmware za pokretanje određenog uređaja.

Ovdje je popis nekih popularnih neslobodnih distribucija GNU/Linuxa po abecednom redu, s kratkim bilješkama o tome na koji način ne slijede smjernice. Ne ciljamo na potpunost; jednom kada znamo razloge zašto ne možemo odobriti određenu distribuciju, ne nastavljamo tražiti sve razloge.

Distribucija se možda promijenila od zadnjeg osvježavanja informacija o njoj; ako mislite da je jedan od problema spomenutih ovdje ispravljen, molimo vas dajte nam do znanja. No, proučiti ćemo i odobriti distribuciju samo ako njezini razvijatelji zatraže naše odobrenje.

Arch GNU/Linux

Arch ima dva uobičajena problema: nema jasnog pravila o tome koji softver može biti uključen, i neslobodni blobovi su isporučeni s njihovom jezgrom, Linuxom. Arch isto tako nema politiku zabrane distribucije neslobodnog softvera kroz njihove normalne kanale.

Canaima

Canaima GNU/Linux je distribucija koju je razvila vlada Venezuele da bi distribuirala računala sa GNU/Linuxom. Plan je odličan, međutim, Canaima je manjkava zbog uključivanja neslobodnog softvera.

Njezin glavni izbornik ima opciju, “Instaliraj neslobodni softver”, koja instalira sve neslobodne upravljačke programe (čak i one koji nisu nužni). Distribucija isto tako pruža blobove za jezgru, Linux, i poziva na instaliranje neslobodnih aplikacija, uključujući Flash Player.

CentOS

Nismo svjesni drugih problema u CentOS-u osim dva uobičajena: ne postoji jasna politika o tome koji softver može biti uključen, i neslobodni blobovi su isporučeni s Linuxom, jezgrom. Naravno, bez čvrsto određenih pravila u distribuciji, možda postoji i drugi neslobodni softver koji nam je promaknuo.

Debian GNU/Linux

Društveni ugovor Debiana izjavljuje da je cilj napraviti Debian u potpunosti slobodanim softverom, i Debian savjesno drži neslobodni softver izvan službenog sustava Debian. Međutim, Debian isto tako pruža repozitorij neslobodnog softvera. Prema projektu, taj softver “nije dio Debianovog sustava,” ali repozitorij se nalazi na mnogim glavnim poslužiteljima projekta, i ljudi mogu brzo saznati za te neslobodne pakete pregledavanjem Debianove mrežne baze podataka paketa.

Postoji i “contrib” repozitorij; njegovi paketi su slobodni, ali neki od njih postoje da učitaju odvojeno distribuirane vlasničke programe, što nije temeljito odvojeno od glavne Debianove distribucije.

Prijašnje inačice Debiana su uključivale neslobodne blobove s jezgrom Linux. Objavom Debiana 6.0 (“squeeze”) u veljači 2011., ti blobovi su uklonjeni iz glavne distribucije u odvojene pakete u neslobodnom repozitoriju. Međutim, problem dijelom ostaje: instalacijski program u nekim slučajevima preporuča te neslobodne firmware datoteke za periferije stroja.

Fedora

Fedora ima jasnu politiku o tome što može biti uključeno u distribuciju, i čini se da se ta politika pažljivo slijedi. Politika zahtijeva da većina softvera i svi fontovi budu dostupni pod slobodnom licencom, ali radi iznimku za određene vrste neslobodnog firmwarea. Na nesreću, odluka u politici da se dopusti taj firmware sprječava Fedoru da ispuni smjernice za distribucije slobodnog sustava.

Gentoo GNU/Linux

Gentoo uključuje naputke za instalaciju brojnih neslobodnih programa kroz svoj primarni paketni sustav.

Mandriva GNU/Linux

Mandriva ima jasnu politiku o tome što se može uključiti u glavni sustav. Ta politika je bazirana na Fedori, što znači da isto dopušta određene vrste neslobodnog firmwarea. Povrh toga, dozvoljava uključivanje softvera objavljenoga pod izvornom umjetničkom licencom (Artistic Licence), iako je to neslobodna licenca.

Madriva isto tako pruža neslobodni softver kroz namjenske repozitorije.

Mint GNU/Linux

Mint se ne protivi uključivanju neslobodnog softvera, uključuje neslobodne binarne blobove u driverima pakiranim s jezgrom, te uključuje neslobodne programe u svojim repozitorijima. Čak uključuje i vlasničke kodeke.

openSUSE GNU/Linux

openSUSE nudi svojim korisnicima repozitorij neslobodnog softvera. To je primjer kako je “otvoreno” slabije od “slobodnog”.

Red Hat GNU/Linux

Red Hatova enterprise distribucija u glavnom slijedi istu politiku oko licenci kao i Fedora, s jednom iznimkom. Prema tome, ne odobravamo je iz istih razloga. Još k tome, Red Hat nema politiku protiv neslobodnog softvera koji je dostupan sustavu kroz dopunske distribucijske kanale.

Slackware

Slackware ima dva uobičajena problema: ne postoji jasna politika o tome koji softver može biti uključen, i neslobodni blobovi su uključeni u jezgri Linux. Isto tako, isporučuje se s neslobodnim programom xv za pregled slika. Naravno, bez čvrste politike na mjestu, u svakom trenutku mogu biti uključeni neslobodni programi. Ovdje možete pronaći neslužbeni popis neslobodnog softvera u Slackwareu.

SteamOS

SteamOS, Valveova verzija GNU/Linuxa, još uvijek nije dostupna za preuzimanje. Trenutačno možemo ustvrditi da vjerojatno neće biti operacijski sustav koji poštuje korisničke slobode, jer će biti vezan uz uslugu Steam. Steam koristi Steam uses Digital Restrictions Management (DRM) kojim ograničava softver koji distribuia. SteamOS će morati sadržavati vlasnički softver nužan za provođenje ovih restrikcija. Također, promovitrati će integraciju sa trgovinom Steam, koja promiče mnoštvo vlasničkog softvera.

SUSE GNU/Linux

Uz dva uobičajena problema, dostupno je i nekoliko neslobodnih programa za preuzimanje kroz SUSEov službeni FTP poslužitelj.

Ubuntu GNU/Linux

Ubuntu pruža posebne repozitorije neslobodnog softvera, i Canonical izričito promovira i preporuča neslobodni softver pod Ubuntuovim imenom u nekim njihovim distribucijskim kanalima. Ubuntu nudi opciju da se instalira samo slobodan softver, što znači da isto i nudi opciju da se instalira neslobodni softver. K tome, inačica jezgre Linux uključena u Ubuntu sadrži firmware blobove.

Ubuntuova politika oko zaštitnih znakova zabranjuje komercijalnu redistribuciju točne kopije Ubuntua, time osporavajući važnu slobodu.

Od listopada 2012., Ubuntu šalje osobne podatke o pretragama korisnika poslužitelju koji pripada Canonicalu, koji šalje natrag reklame za kupovinu stvari s Amazona. To, strogo govoreći, ne utječe na to je li Ubuntu slobodan softver, ali je povreda privatnosti korisnika. Isto tako, ohrabruje kupnju od Amazona, kompanije asocirane sa DRM-om kao i maltretiranjem radnika, autora i izdavača.

Ovaj oglasni program (adware) je jedna od rijetkih prilika u kojoj razvijatelj slobodnog softvera ustraje u čuvanju maliciozne značajke u svojoj inačici programa.

Neke druge distribucije

Ovdje raspravljamo o nekim sustavima koji nisu GNU/Linux.

BSD sustavi

FreeBSD, NetBSD i OpenBSD svi uključuju instrukcije za preuzimanje neslobodnih programa u njihovim sustavima za prenošenje. Uz to, njihove jezgre uključuju neslobodne firmware blobove.

Neslobodni firmware programi koji se koriste s jezgrom Linux se nazivaju “blobovi” i na taj način koristimo taj termin. U BSD-ovoj terminologiji, termin “blob” znači nešto drugo: neslobodni upravljački program. OpenBSD i možda druge BSD distribucije (koje BSD-ovi razvijatelji zovu “projekti”) imaju politiku njihovog ne uključivanja. To je ispravna politika što se tiče upravljačkih programa; ali kada razvijatelji kažu da te distribucije “ne sadrže blobove”, krivo ih se shvaća - oni ne govore o firmware blobovima.

Niti jedna distribucija BSD-a nema politike protiv vlasničkog, isključivo binarnog, firmwarea kojeg mogu učitati čak i slobodni upravljački programi.

Haiku

Haiku uključuje neki softver čija izmjena nije dopuštena. Isto tako uključuje i neslobodne firmware blobove.

CyanogenMod

Ova izmijenjena inačica Androida sadrži neslobodne biblioteke. Isto tako i objašnjava kako instalirati neslobodne aplikacije koje Google distribuira sa Androidom.

ReactOS

ReactOS je zamišljen kao slobodna binarno kompatibilna zamjena za Windowse. Jedan od glavnih ciljeva projekta je omogućavanje korištenja vlasničkog softvera i drivera namijenjenih Windowsima.