Ovo je prijevod izvorne stranice na engleskom.

GIMP

Opis

GIMP je kratica za “GNU Image Manipulation Program” (GNU-ov program za obradu slika), sam po sebi razumljiv naziv aplikacije za obradu digitalne grafike koja je dio projekta GNU, što znači da slijedi GNU norme i da je objavljena pod općom javnom licencom GNU, verzije 3 ili novije, kako bi osigurala maksimalnu zaštitu korisnikove slobode. Može se koristiti kao jednostavan alat za osnovno slikanje i crtanje, ali i kao moćan program za složene zadaće kao što su napredno retuširanje fotografija, digitalno sastavljanje slika, uređivanje i animiranje, a isto tako i za stvaranje izvornih umjetničkih djela. Osim uobičajenih mogućnosti uključenih u slične programe, GIMP sadrži i niz visoko usavršenih opcija namijenjenih stručnjacima za računalnu grafiku. Također je i višeplatformski, a barata i sa širokim rasponom formata kao i pretvorbama formata.

Da biste saznali više, posjetite: FSF katalog, i službene mrežne stranice GIMP-a

Tko ga koristi i kako

GIMP koristi veliki broj umjetnika, amatera, razvijatelja weba, nastavnika. U školi je to prikladan alat koji pomaže đacima i nastavnicima u pripremi grafičkog materijala za prezentacije, letke, mrežne stranice škole ili biltene i slične projekte.

Francuska umjetnica Isabel Saij opisuje kako koristi GIMP u svojem radu:

“To je program koji koristim za različite poslove: obradu fotografija (spajanje slika), crteža (mojih ‘digitalnih isječaka’ s mojim ‘stvarnim isječcima’ koji su napravljeni na papiru), pouku tinejdžera, pripremu slika za video zapise itd.) Drugim riječima, to je jedan od mojih omiljenih programa.”

Postoji mnogo zanimljivih primjera kako taj program koriste jednako i stručnjaci i amateri kako bi uspješno oživjeli svoje ideje bez odustajanja od svoje slobode pri korištenju računala. Među njima, jedan se ističe.

Kako je GIMP promijenio Manijev život.

Mani je započeo svoj put prema oslobođenju od društvenih ograničenja kao talentirani tinejdžer pun entuzijazma. Njegova svjesnost i predanost slobodi odvela ga je do aktivnog učestvovanja u stvaranju osnovne volonterske grupe 2007. godine, s ciljem uvođenja računalnog znanja u svoju sirotinjsku četvrt u Bangaloreu kroz upotrebu softvera koji poštuje slobodu. To je donijelo kontinuirana poboljšanja njegovoj zajednici i naposljetku korjenitu promjenu u njegovom vlastitom životu.

Grupa je postavila računalni centar u stanu sirotinjske četvrti i Mani je brzo učio, i sam postajući učiteljem kako bi svojim vršnjacima pomogao razviti bolje vještine u korištenju raznih aplikacija. Uskoro je svladao napredne tehnike GIMP-a i, spajanjem tehničkog znanja s urođenim umjetničkim sposobnostima, stvarao grafička umjetnička djela koja je izlagao i prodavao. Sljedeći trominutni video zapis oslikava Manijevo nastojanje da nauči koristiti slobodan softver.

Pogledajte i preuzmite video zapis u formatu Ogg Theora u višoj razlučivosti.

Napomena osobama oštećena sluha: jedini audio zapis u ovom video zapisu je glazba, klavirska verzija pjesme slobodnog softvera.

Napomena osobama oštećena vida: Pisani opis video zapisa je dostupan.

U vrijeme pisanja ovog teksta (ožujak 2012.) Mani je student računalnih znanosti u Bangaloreu. On kaže:

“Prvo moram zahvaliti pokretu za slobodan softver koji mi je omogućio da započnem s učenjem GIMP-a. To je bilo moje prvo postignuće u životu i prodao sam mnogo slika na konferenciji o slobodnom softveru. Kasnije sam svoje radove počeo izlagati na mnogim konferencijama. Zahvaljujući GIMP-u, moje vještine slikanja iznesene su svijetu. Kao što znate, naše sposobnosti svijet obično zanemaruje. Naši ciljevi u zajednici su: dijeliti softver i znanje, učiti jedni od drugih; promicati etička načela slobodnog softvera i podići svijest o važnosti slobode softvera u marginaliziranoj društvenoj sredini; računalnim znanjem osnažiti siromašne. Želimo umnožiti naš model, već vodimo tri računalna centra u drugim sirotinjskim četvrtima u tom području.”

Komentar Richarda Stallmana o ovom primjeru:

“Ponosniji sam na to što su GNU usvojili indijski Daliti, nego na to što ga koriste čuvene korporacije.”

Zašto

Interesi razvijatelja neslobodnog softvera kose se s potrebama korisnika iz svih segmenata društva, budući da osporavaju osnovne ljudske vrijednosti kao što su suradnja i dijeljenje. Kompanije koje proizvode vlasnički softver drže nevažnom za svoje profitne ciljeve štetu koju njihova politika uzrokuje korisnicima njihovih proizvoda.

U složenim društvenim ustrojstvima, kao onima u Indiji, izuzeće siromašnih od pristupa informacijskoj tehnologiji samo je jedan od višestrukih primjera diskriminacije s kojima se taj sektor društva suočava na mnogim razinama: zdravstvenoj skrbi, rješavanju stambenog pitanja, obrazovanju, zapošljavanju, da imenujemo samo neke od njih. S vremenom, ove ranjive skupine stekle su visoku razinu svijesti o važnosti međusobne suradnje, osnovne ljudske vrijednosti često zaboravljane ili čak odbacivane u obrazovanim i bogatim sferama društva u svim kulturama. Načela dijeljenja i uzajamne brige duboko su ukorijenjena u ovim zajednicama i tvore vrijedno sredstvo koje im pomaže u njihovoj borbi za preživljavanje. Društvene veze među njihovim članovima čvrste su i snažne, bedem protiv navale novih izvora isključenosti.

U takvom slučaju, uvođenje vlasničkog softvera ne bi bilo prihvaćeno od strane ovih društveno predanih ljudi jer bi to imalo za posljedicu nametanje daljnjih ograničenja njima kao računalnim korisnicima. Oni se ne bi suzdržavali od instaliranja softvera na koliko god računala im je potrebno, niti od korištenja istog kako god žele, ne bi odustali od svojeg prava da dijele primjerke sa svojim susjedima. Sve ove slobode daje im samo slobodan softver.

Ograničenja koja korisnicima nameću razvijatelji vlasničkog softvera služe također za napad na druge slojeve društva, posebno na više potrošačke klase, budući da su one njihova glavna meta. Umjetnici i stručnjaci za računalnu grafiku često bivaju ulovljeni u stupicu neprestane ovisnosti o kompaniji koja može u bilo kojem trenutku odlučiti obustaviti podršku svojem proizvodu ako to prestane biti isplativo; ili može odlučiti uvesti dopune koje rade samo na pojedinim platformama —najvjerojatnije neslobodnim. Tako korisnici nemaju izbora nego zadržati staru verziju programa ili, u suprotnom, uložiti novac u novi operativni sustav.

Isabel Saij objašnjava zašto je odlučila osloboditi se iz te stupice prihvaćanjem slobodnog softvera:

“S vlasničkim programima umjetnik je na milosti kompanije koja razvija softver. Početkom 2003. godine koristila sam LiveMotion da bih dizajnirala svoja 2D i 3D djela s interaktivnim dijelovima. Kasnije te godine kompanija ga je odlučila prestati proizvoditi pa sam tako bila ostavljena bez podrške za softver na koji sam potrošila svoj novac i vrijeme kako bih ga naučila koristiti. Štoviše, uvijek kada razvijatelji vlasničkog softvera odluče uvesti nove funkcionalnosti, morate kupiti dopunu koja često radi samo na najnovijim verzijama vlasničkih operativnih sustava. Tako ste potpuno bespomoćni zaglavljeni u krugu zla. To je frustrirajuće i ne možete ništa u vezi s tim učiniti. Uz slobodan softver, dobri projekti nikada ne umiru, zato jer zajednica ima pristup kodu. Netko drugi može doći i nastaviti razvijati softver.”

Ishodi

Uvođenje slobodnog softvera u sirotinjsku četvrt uklonilo je prepreke koje su priječile ovom marginaliziranom sektoru društva da pristupi znanju iz područja informacijske tehnologije. To je osiguralo ovim ljudima priliku da otkriju urođene sposobnosti koje inače nikada ne bi izašle na površinu. Ovo novootkriveno intelektualno bogatstvo donosi dobrobit i napredak ne samo uključenim osobama i lokalnoj zajednici, nego i društvu u cjelini, budući da su naučili kako nadvladati štetne posljedice nepravedne globalne ekonomske politike i sada su spremni za produktivan život.

Sa slobodnim softverom korisnici su primili sve dobrobiti digitalnog obrazovanja, a istovremeno nisu sputani ustupcima u svojim načelima. Etičke vrijednosti slobodnog softvera su u skladu s tim načelima i podržavaju ih: ne samo da su ljudi slobodni koristiti softver kako žele, instalirati ga na koliko računala žele, nego ih se potiče da ga umnožavaju i solidarno dijele sa svojim susjedima. Mani je koristeći GIMP postao umjetnik i student računalnih znanosti; do sada je stekao dovoljno znanja da može proučavati izvorni kod i, ako je to potrebno, mijenjati ga kako bi ga prilagodio potrebama svoje zajednice. Posljedica softverske slobode je preraspodjela intelektualnog i ekonomskog bogatstva, koja nije moguća tamo gdje je pristup znanju ograničen.

I u manje nepovoljnim prilikama, korisnici GIMP-a okoristili su se softverskom slobodom na mnogo načina. Više nisu podređeni samovoljnim odlukama kompanija za vlasnički softver; umjesto toga, pripadaju velikoj i snažnoj zajednici u kojoj je razvijateljima stalo do njihovih potreba i gdje im kolege korisnici pružaju dodatnu podršku. Osim službenih priručnika i uputa, entuzijastični korisnici objavljuju veliku količinu materijala za učenje. Uslijed dostupnosti izvornog koda, oni s programerskim vještinama su dali svoj doprinos razvijajući dodatke koji unapređuju djelovanje aplikacije.

Kao slobodan program pod licencom GNU GPL verzije 3 ili veće, niti jedna samovoljna odluka razvijatelja ne može zaustaviti unapređivanje GIMP-a, niti je moguće program učiniti vlasničkim.