English [en]   español [es]   français [fr]   hrvatski [hr]   italiano [it]   日本語 [ja]   русский [ru]   Shqip [sq]   українська [uk]  

Thanks to your support, 2015 marks 30 years of the FSF! In the next 30 years, we want to do even more to defend computer user rights. To kick off in that direction, we're setting our highest-ever fundraising goal of $525,000 by January 31st. Read more.

$525K
29% (155K)
Count me in

This translation may not reflect the changes made since 2014-04-04 in the English original. You should take a look at those changes. Please see the Translations README for information on maintaining translations of this article.

Intervju časopisa BYTE s Richardom Stallmanom

Vodili David Betz i Jon Edwards

Richard Stallman s urednicima časopisa BYTE razgovara o svojem softverskom sustavu kompatibilnom s Unixom i u javnom vlasništvu (srpanj 1986.)

Richard Stallman je organizirao vjerojatno najambiciozniji projekt razvoja slobodnog softvera ikad, sustav GNU. U svojem GNU manifestu, objavljenom u izdanju Dr. Dobb's Journala od ožujka 1985, Stallman je opisao GNU kao “potpun softverski sustav kompatibilan s Unixom kojeg piše kako bi ga mogao dati besplatno svima tko može imati koristi od njega… Jednom kada GNU bude napisan, svatko će biti u mogućnosti nabaviti dobar softverski sustav besplatno, baš kao što je besplatan zrak koji udišemo.” (GNU je skraćenica izraza “GNU Nije Unix”.)

Stallman je poznat kao autor EMACS-a, moćnog programa za uređivanje teksta kojeg je razvio u laboratoriju za umjetnu inteligenciju MIT-a. Nije slučajnost da je prvi primjerak softvera proizvedenog kao dio projekta GNU bila nova izvedba EMACS-a. GNU EMACS već je stekao glas jedne od najboljih trenutno dostupnih izvedbi EMACS-a bez obzira na cijenu.

BYTE: Pročitali smo vaš GNU manifest u izdanju časopisa Dr. Dobb's iz ožujka 1985. Što se nakon toga dogodilo? Je li to bio pravi početak i kako ste od tada napredovali?

Stallman: Objava u Dr. Dobb'su nije bila početak projekta. GNU manifest sam napisao dok sam se pripremao započeti projekt, kao prijedlog kojim bih od proizvođača računala zatražio financiranje. Nisu se željeli uključiti, pa sam odlučio da bih trebao, umjesto trošenja svojeg vremena na prikupljanje financijskih sredstava, vrijeme iskoristiti za pisanje koda. Manifest je objavljen oko godinu i po nakon što sam ga napisao, dok sam tek počeo distribuirati GNU EMACS. Od tada, uz rad na tome kako bih GNU EMACS upotpunio i prilagodio ga radu na mnogo više računala, gotovo sam dovršio optimiziranje C prevodioca i svega ostalog softvera koji je potreban za pokretanje programa pisanih u C-u. To uključuje program za traženje pogrešaka na razini izvornog koda koji ima mnogo osobina koje drugi programi te vrste na Unixu nemaju. Na primjer, ima podesne varijable u tražitelju grešaka tako da možete sačuvati vrijednosti, a ima i sačuvane sve vrijednosti koje ste ispisali, što ga čini iznimno prikladnim za rad sa strukturama listi.

BYTE: Dovršili ste uređivač teksta koji je sada široko rasprostranjen, a pred dovršetkom ste i prevodioca.

Stallman: Očekujem da će biti završen u listopadu.

BYTE: Što je s jezgrom?

Stallman: Trenutno planiram započeti s jezgrom koja je napisana na MIT-u i nedavno objavljena javnosti s namjerom da bih ju koristio. Ta jezgra nazvana je TRIX; zasnovana je na pozivu udaljene procedure (engl. remote procedure call. Još moram nadodati kompatibilnost za mnogo Unixovih osobina koje trenutno nema. Još nisam počeo raditi na tome. Dovršavam program za prevođenje (kompilator) prije nego počnem raditi na jezgri. Morat ću i iznova napisati datotečni sustav. Namjeravam ga učiniti otpornim na greške na način da upisuje blokove odgovarajućim redosljedom kako bi struktura diska uvijek bila postojana. Zatim želim dodati brojeve verzija. Imam složen plan za usklađivanje brojeva verzija s načinom na koji ljudi obično koriste Unix. Morate biti u mogućnosti odrediti imena datoteka bez brojeva verzija, ali ih također morate moći označiti s eksplicitnim brojevima verzija, a oba načina moraju raditi s uobičajenim Unix programima koji nisu ni na koji način promijenjeni kako bi se nosili s takvim osobinama. Mislim da imam plan za to učiniti, a tek kad ga iskušam vidjet ću hoće li to zaista djelovati.

BYTE: Možete li nam ukratko opisati kako će GNU kao sustav biti nadmoćan ostalim sustavima? Znamo da je jedan od vaših ciljeva proizvesti nešto što je kompatibilno s Unixom. Ali, barem u području datotečnih sustava, već ste rekli da ćete nadmašiti Unix i proizvesti nešto bolje.

Stallman: C prevodilac će proizvoditi bolji kod i biti brži. Program za traženje grešaka je bolji. Za svaki dio mogu, a i ne moram, pronaći način da ga poboljšam, ali na to pitanje ne postoji samo jedan odgovor. Do određene mjere imam povlasticu reimplementacije, što omogućuje značajno poboljšanje mnogih sustava. Do određene mjere to je i zato što sam već dugo vrijeme u tom polju i radio sam na mnogim sustavima, stoga donosim sa sobom mnogo ideja. Jedan način na koji će sustav biti bolji je i taj što će praktično sve u sustavu raditi s datotekama bilo koje veličine, linijama bilo koje veličine, s bilo kojim znakovima koji se u njima pojavljuju. Unix sustav je u tom smislu vrlo loš. Nije ništa novo u načelu softverskog inženjeringa da ne biste trebali imati proizvoljna ograničenja. No pri pisanju Unixa umetanje tih ograničenja bila je cijelo vrijeme uobičajena praksa, vjerojatno jednostavno zato što je pisan za vrlo malo računalo. Jedino ograničenje sustava GNU je ono kada vašem programu ponestane memorije jer je pokušao raditi s previše podataka za čije držanje je ponestalo mjesta.

BYTE: A to se vjerojatno neće dogoditi ako imate virtualnu memoriju. Može vam trebati vječnost da pronađete rješenje.

Stallman: Ta ograničenja su, zapravo, sklona pogoditi vas daleko ranije od vječnosti koja vam je potrebna da biste pronašli rješenje.

BYTE: Možete li reći nešto o tome na kojim je vrstama strojeva i okruženjima GNU EMACS predviđen da bude pokretan? Sada radi na VAX strojevima; je li prešao u bilo kojem obliku na osobna računala?

Stallman: Nisam siguran što podrazumijevate pod osobnim računalima. GNU EMACS zahtijeva barem jedan megabajt slobodne memorije, a poželjno je i više. Uobičajeno se koristi na strojevima koji posjeduju virtualnu memoriju. Osim uslijed različitih tehničkih problema u nekoliko C prevodilaca, gotovo svaki stroj s virtualnom memorijom na kojem je pokrenuta novija verzija Unixa može pokrenuti GNU EMACS, većina njih to trenutno može.

BYTE: Je li ga itko pokušao prenijeti na Atari ili Macintosh računala?

Stallman: Atari 1040ST još uvijek nema dovoljno memorije. Očekujem da će ga sljedeći Atarijev stroj moći pokrenuti. Također mislim da će buduća Atari računala imati neki oblik mapiranja memorije. Naravno, ja ne projektiram softver da bi mogao raditi na računalima koja danas prevladavaju. Kada sam pokretao projekt znao sam da će za njega biti potrebno nekoliko godina. Stoga sam odlučio da ne želim napraviti sustav lošijim preuzimanjem dodatnog izazova da ga učinim pogodnim za rad u trenutnom ograničenom okružju. Siguran sam da će za nekoliko godina prevladavati strojevi dovoljne veličine. U stvari, povećanja veličine memorije događaju se tako brzo da me čudi kako su ljudi tako tromi u dodavanju virtualne memorije; mislim da je to iznimno bitno.

BYTE: Mislim da ljudi ne misle da je to neophodno za jednokorisničke strojeve.

Stallman: Ne razumiju da samo jedan korisnik ne znači i samo jedan program. Svakako je za bilo koji Unixu sličan sustav važno da bude u mogućnosti pokretati mnogo različitih programa istovremeno, čak i za samo jednog korisnika. S dovoljno memorije mogli biste pokrenuti GNU EMACS na stroju bez virtualne memorije, ali ne biste mogli naročito dobro pokretati ostatak GNU sustava ili Unix sustava.

BYTE: Koliko je LISP prisutan u GNU EMACS-u? Pomislio sam da bi moglo biti korisno koristiti ga kao alat za učenje LISPa.

Stallman: To svakako možete učiniti. GNU EMACS posjeduje potpun, iako ne naročito moćan, LISP sustav. Dovoljno je moćan za pisanje naredbi editora. Nije usporediv s, recimo, općim LISP sustavom, nečim što biste uistinu mogli koristiti za programiranje sustava, ali ima sve što je potrebno za LISP.

BYTE: Možete li pretpostaviti kada bi bilo vjerojatno da distribuirate funkcionalno okruženje u kojem bismo, ako bismo ga stavili na naše strojeve i radne stanice, mogli zapravo napraviti nešto bez da koristimo išta drugo osim koda koji distribuirate?

Stallman: Stvarno je teško reći. Moglo bi se to dogoditi za godinu dana, ali, naravno, moglo bi potrajati i duže. Zamislivo je i da traje kraće, ali to više nije previše vjerojatno. Mislim da će prevodilac biti dovršen za mjesec ili dva. Jedini preostali velik dio posla koji moram učiniti je rad na jezgri. Isprva sam predvidio da bi za GNU moglo biti potrebno nešto oko dvije godine, ali prošlo je dvije i po, a ja još nisam gotov. Dio razloga za kašnjenje je to što sam proveo dosta vremena u radu na jednom prevodiocu koji se pokazao kao slijepa ulica. Morao sam ga napisati u potpunosti ispočetka. Drugi razlog je taj što sam utrošio previše vremena na GNU EMACS. Prvotno sam mislio da to uopće neću trebati učiniti.

BYTE: Recite nam nešto o vašem planu distribucije.

Stallman: Ne stavljam softver i priručnike u javno vlasništvo, a razlog za to je što želim da svi korisnici dobiju slobodu dijeljenja. Ne želim da itko napravi poboljšanu inačicu programa kojeg sam napisao i da je distribuira kao vlasničku. Ne želim da ikada bude moguće da se to dogodi. Želim potaknuti slobodna poboljšanja tih programa, a najbolji način da to učinim je da uklonim bilo kakvo iskušenje da netko poboljšanje učini neslobodnim. Da, neki će se suzdržati od izrade poboljšanja, ali mnogi drugi će učiniti ista ta poboljšanja i učinit će ih slobodnima.

BYTE: A kako ćete to jamčiti?

Stallman: Učinit ću to zadržavanjem autorskih prava i stavljanjem napomene kojom dajem ljudima izričitu dozvolu da umnožavaju programe i mijenjaju ih, ali jedino pod uvjetom da, ako ih distribuiraju, čine to pod istim uvjetima koje sam ja koristio. Ne morate distribuirati izmjene koje učinite na bilo kojem mojem programu—možete to učiniti za sebe i nikome ne dati ili reći o tome. No ako ih ipak date nekome, morate to učiniti pod istim uvjetima pod kojima to činim ja.

BYTE: Zadržavate li kakva prava nad izvršnim kodom izvedenim C prevodiocem?

Stallman: Zakon o autorskim pravima ne daje mi autorska prava nad proizvodom C prevodioca, stoga mi ne daje način na koji bih rekao bilo što o tome, a to zapravo niti ne pokušavam. Ne slažem se s ljudima koji razvijaju vlasničke proizvode bilo kojim prevodiocem, ali ne čini se naročito korisnim pokušati ih zaustaviti u razvijanju proizvoda tim prevodiocem, stoga ih niti neću pokušavati zaustaviti.

BYTE: Primjenjuju li se vaša ograničenja i ako se uzme dio vašeg koda kako bi se stvorilo nešto drugo?

Stallman: Da, ako s promjenama ugrade značajniji dio. Ako su to samo dvije linije koda, to nije ništa; autorska prava na to se ne primjenjuju. Suštinski, odabrao sam ove uvjete da, kao prvo, budu primijenjena autorska prava, što je ono što svi softverski škrci koriste kako bi zaustavili svakoga da išta čini, a onda na to dodajem napomenu kojom prepuštam dio tih prava. Stoga uvjeti govore samo o onome na što se autorska prava odnose. Ne smatram da bi zakon trebao biti razlog zbog kojeg poštujete ove uvjete. Razlog zbog kojeg biste ih trebali poštovati je taj što čestita osoba kada distribuira softver potiče druge ljude da ga dijele dalje.

BYTE: U određenom smislu navodite ljude na ovaj način razmišljanja pružanjem svih ovih zanimljivih alata koje mogu koristiti, ali samo ako se slažu s vašom filozofijom.

Stallman: Da. Mogli biste isto tako gledati na to kao na korištenje pravnog sustava, kojeg su postavili softverski škrci, protiv njih. Koristim ga kako bih zaštitio javnost od njih.

BYTE: S obzirom na činjenicu da proizvođači nisu željeli financirati projekt, što mislite tko će koristiti GNU sustav kada bude završen?

Stallman: Nemam pojma, ali to nije važno pitanje. Moja je namjera omogućiti ljudima da odbace lance koji dolaze uz vlasnički softver. Znam da ima ljudi koji to žele. Doduše, mogu postojati i drugi, koji to ne žele, ali oni nisu moja briga. Žao mi je i njih i ljudi koji su pod njihovim utjecajem. Trenutno, osoba koja uočava neugodu uvjeta koje vlasnički softver postavlja, osjeća da je zaglavljena i da nema izbora osim da ne koristi računalo. Pa, ja ću joj dati ugodnu alternativu.

Drugi ljudi mogu koristiti GNU sustav jednostavno zato jer je tehnički nadmoćan. Na primjer, moj C prevodilac proizvodi kod koji je jednako dobar kao kod bilo kojeg C prevodioca kojeg sam vidio. Uz to, GNU EMACS se općenito smatra daleko nadmoćnijim komercijalnim konkurentima. Također, GNU EMACS nitko ne financira, ali ga svatko koristi.Stoga mislim da će mnogi ljudi koristiti ostatak sustava GNU zbog njegovih tehničkih prednosti. No, pravio bih GNU sustav čak i kada ne bih znao kako ga učiniti tehnički boljim, zato jer želim da bude društveno bolji. Projekt GNU je uistinu društveni projekt. On koristi tehnička sredstva kako bi napravio promjenu u društvu.

BYTE: Tada vam je prilično važno da ljudi prihvate GNU. On nije samo akademska vježba da bi se proizveo softver koji bi bio predan ljudima. Nadate se da će promijeniti način na koji djeluje softverska industrija.

Stallman: Da. Neki kažu da ga nitko nikada neće koristiti jer nema neki atraktivan korporativni logo na sebi, a drugi kažu da misle da je iznimno bitan i da će ga svatko htjeti koristiti. Nemam načina da predvidim što će se zapravo dogoditi. Ne znam nijedan drugi način da pokušam promijeniti ružnoću područja u kojem sam se našao, stoga je ovo to što moram učiniti.

BYTE: Možete li procijeniti dosege? Očito ovo smatrate važnim političkim i društvenim očitovanjem.

Stallman: To je promjena. Pokušavam promijeniti način na koji ljudi pristupaju znanju i informacijama općenito. Mislim da je pokušati posjedovati znanje, pokušati kontrolirati hoće li ljudima biti dozvoljeno da ga koriste, ili pokušati zaustaviti druge ljude da ga dijele, čin sabotaže. To je djelovanje koje donosi dobit osobi koja to čini, po cijenu osiromašenja cjelokupnog društva. Jedna osoba dobija jedan dolar uništavajući blago vrijedno dva dolara. Mislim da osoba koja posjeduje savjest ne bi učinila nešto takve vrste, osim možda ako bi joj u suprotom bio ugrožen život. A naravno, ljudi koji to rade prilično su bogati; mogu samo zaključiti da su bezobzirni. Volio bih vidjeti da ljudi budu nagrađeni za pisanje slobodnog softvera i za poticanje drugih da ga koriste. Ne želim vidjeti da ljudi budu nagrađeni za pisanje vlasničkog softvera jer to zapravo nije doprinos društvu. Načelo kapitalizma je ideja da ljudi uspiju steći novac proizvodeći stvari i stoga su, da tako kažemo, automatski potaknuti da rade ono što je korisno. Međutim, to ne funkcionira kada se radi o posjedovanju znanja. Potaknuti su da zapravo ne čine ono što je korisno, a ne potiče se ono što je zapravo korisno. Mislim da je važno reći da se informacija razlikuje od materijalnih objekata, kao automobila i štruca kruha, jer je ljudi mogu umnožavati i dijeliti samostalno i, ako ih nitko ne pokušava zaustaviti, mogu je promijeniti i učiniti boljom za sebe. To je korisna stvar koju ljudi mogu učiniti. To nije istina u slučaju štruca kruha. Ako imate jednu štrucu kruha i želite još jednu, ne možete je samo iskopirati. Ne možete napraviti još jednu, osim da prođete kroz sve korake koji su bili potrebni da se izradi prva. Stoga je bespredmetno je li ljudima dozvoljeno da je umnože—to je nemoguće.

Knjige su donedavno tiskane samo na tiskarskim strojevima. Bilo je moguće ručno napraviti primjerak za sebe, ali nije bilo praktično jer je trebalo uložiti puno više rada nego koristeći tiskarski stroj, a proizvelo je i nešto toliko neprivlačnije da je, za sve namjere i svrhe, moglo biti smatrano nemogućim proizvesti knjige drugačije nego masovnom proizvodnjom. Stoga autorska prava nisu stvarno oduzimala slobodu čitateljskoj publici. Nije postojalo ništa što bi kupac knjige mogao učiniti, a što je bilo zabranjeno autorskim pravima.

Ali to ne vrijedi za računalne programe. Ne vrijedi niti za kasete s magnetskom trakom. Djelomično je nevažeće sada i za knjige, ali još uvijek je točno da je za većinu knjiga skuplje i svakako potrebno daleko više rada da ih se fotokopira, nego da se kupi primjerak, a rezultat je još uvijek manje privlačan. Trenutno smo u razdoblju gdje se situacija u kojoj su autorska prava bila bezopasna i prihvatljiva mijenja u situaciju u kojoj će autorska prava postati destruktivna i neprihvatljiva. Stoga ljudi koji su žigosani kao “pirati” su u stvari ljudi koji pokušavaju učiniti nešto korisno što im je zabranjeno da učine. Zakoni o autorskim pravima su u potpunosti osmišljeni kako bi pomogli ljudima da imaju kontrolu nad korištenjem nekih informacija za njihovu vlastitu korist. Međutim, nisu osmišljena kako bi pomogla ljudima koji žele osigurati da informacija bude dostupna javnosti i zaustaviti druge da je uskrate javnosti. Mislim da bi zakon trebao priznati vrstu djela koja su u vlasništvu javnosti, što je drugačije od javnog vlasništva u istom smislu u kojem je javni park drugačiji od nečeg pronađenog u kanti za smeće. Nije tamo zato da bi bilo tko to mogao uzeti, tamo je zato da bi svatko to mogao koristiti, bez da itko to ometa. Bilo tko u javnosti tko se nađe u situaciji da mu je uskraćeno djelo izvedeno iz djela koje je u vlasništvu javnosti trebao bi imati mogućnost podići tužbu.

BYTE: Ali, nisu li pirati zainteresirani za dobivanje kopija zato jer žele koristiti te programe, a ne zato jer žele koristiti to znanje kako bi proizveli nešto bolje?

Stallman: Ne vidim to kao važnu razliku. Više ljudi koji koriste program znači da taj program više doprinosi zajednici. Imate štrucu kruha koju je moguće pojesti ili jednom ili milijun puta.

BYTE: Neki korisnici kupuju vlasnički softver kako bi dobili podršku za njega. Kako vaš distribucijski plan osigurava podršku?

Stallman: Sumnjam da su ti korisnici zavedeni i ne razmišljaju jasno. Svakako je korisno imati podršku, ali kada počnu razmišljati o tome kako to ima veze s prodajom softvera ili sa softverom koji je vlasnički, u tom trenutku se zavaravaju. Nema jamstva da će vlasnički softver dobiti dobru podršku. Jednostavno to što prodavači kažu da pružaju podršku ne znači da će ona biti odgovarajuća. Isto tako mogu i propasti. Zapravo, ljudi smatraju da GNU EMACS ima bolju podršku od komercijalnih EMACSa. Jedan od razloga je i to što sam vjerojatno bolji haker od ljudi koji su napisali ostale EMACSe, ali drugi razlog je da svi imaju izvorni kod i postoji mnogo ljudi koji su zainteresirani kako da nešto učine s njim, tako da ne trebate moju podršku. Čak i sama besplatna podrška koja se sastoji od mojih ispravaka pogrešaka u programu koje mi ljudi prijavljuju i uključivanja tih ispravaka u sljedeća izdanja dala je ljudima dobru razinu podrške. Uvijek možete zaposliti nekoga da vam riješi problem, a kada je softver slobodan tada imate konkurentno tržište podrške. Možete zaposliti bilo koga. Uz EMACS distribuiram listu usluga, listu imena i telefonskih brojeva ljudi i cijenu po kojoj nude podršku.

BYTE: Prikupljate li njihove ispravke grešaka?

Stallman: Pa, oni mi ih šalju. Tražio sam od svih ljudi koji su željeli biti na listi da obećaju da nikada neće tražiti bilo koju od svojih stranaka da taji išta što joj je rečeno ili bilo koje izmjene koje su joj dane za GNU softver kao dio te podrške.

BYTE: Dakle, ljudi ne mogu pri davanju podrške biti konkurentni na osnovi njihovog poznavanja rješenja za neki problem za koje netko drugi ne zna.

Stallman: Ne. Mogu si konkurirati na temelju toga da budu domišljati i time da imaju veću vjerojatnost pronaći rješenje vašeg problema, ili da već poznaju više čestih problema, ili da znaju bolje objasniti vam što trebate učiniti. To su sve načini na koji se mogu natjecati. Mogu pokušati biti bolji, ali ne mogu zapravo ometati svoje konkurente.

BYTE: Pretpostavljam da je to kao kupovina automobila. Niste prisiljeni ići kod proizvođača po podršku ili redovno održavanje.

Stallman: Ili kao kupovina kuće—kako bi bilo kada bi jedina osoba koja bi ikada mogla popraviti nešto na vašoj kući bio onaj tko ju je sagradio? To je ta vrsta nametanja koja je prisutna kod vlasničkog softvera. Ljudi mi govore o problemu koji se događa s Unixom. Budući da proizvođači prodaju poboljšane verzije Unixa, običavaju sakupljati ispravke i ne davati ih, osim kao binarni kod. Posljedica toga je da se pogreške u programima zapravo ne ispravljaju.

BYTE: Međusobno podvostručuju rad pokušavajući ispraviti greške svaki zasebno.

Stallman: Tako je. Evo još jednog problema koji pomaže smjestiti problem vlasničke informacije u društvenu perspektivu. Pomislite na krizu osiguranja od odgovornosti. Kako bi dobila bilo kakvu naknadu od društva, ozlijeđena osoba mora angažirati odvjetnika i podijeliti novac s tim odvjetnikom. To je glup i neučinkovit način pomaganja ljudima koji su žrtve nesreća. A uzmite u obzir i vrijeme koje ljudi ulažu u guranje da oduzmu posao svojoj konkurenciji. Pomislite na olovke koje su pakirane u velika kartonska pakiranja koja koštaju više od olovaka—samo kako bi se osiguralo da olovka ne bude ukradena. Ne bi li bilo bolje kada bismo jednostavno stavili besplatne olovke na svako raskrižje? I pomislite na svaku naplatnu kućicu koja ometa promet. To je divovski društveni fenomen. Ljudi pronalaze način dolaska do novca tako da ometaju društvo. Jednom kada mogu ometati društvo, mogu biti plaćeni kako bi ostavili ljude na miru. Gubitak svojstven posjedovanju informacije postat će sve važniji i na kraju će tvoriti razliku između utopije u kojoj nitko zapravo ne mora zarađivati za život jer sve rade roboti i svijeta kao što je naš, gdje svatko provodi mnogo vremena radeći iznova ono što onaj do njega već radi.

BYTE: Kao pisanje napomena o autorskim pravima na softver.

Stallman: Više kao nadziranje svakoga kako bi se osiguralo da nemaju zabranjene kopije bilo čega i ponovno odrađivanje rada koji su ljudi već odradili, zato jer je vlasnički.

BYTE: Cinik bi se mogao zapitati kako zarađujete za život.

Stallman: Savjetovanjem. Kada savjetujem, uvijek zadržavam pravo da objavim ono što sam napisao pri savjetovanju. Također, mogao bih zarađivati za život šaljući kopije slobodnog softvera kojeg sam napisao i nekog kojeg su drugi napisali. Mnogi pošalju 150 dolara za GNU EMACS, ali sada taj novac ide Zakladi za slobodan softver koju sam pokrenuo. Zaklada mi ne isplaćuje plaću jer bi to bio sukob interesa. Umjesto toga, upošljava druge ljude da rade na GNU-u. Sve dok mogu zarađivati za život savjetovanjem, mislim da je to najbolji način.

BYTE: Što je trenutno uključeno na službenoj kaseti GNU distribucije?

Stallman: Trenutno kaseta sadrži GNU EMACS (ista verzija odgovara za sva računala); Bison, program koji zamjenjuje YACC; MIT Scheme, koji je iznimno pojednostavljeni dijalekt LISPa profesora Sussmana; i Hack, igru istraživanja labirinta sličnu igri Rogue.

BYTE: Dolazi li uz kasetu i tiskani priručnik?

Stallman: Ne. Tiskani priručnici stoje 15 dolara po primjerku ili ih umnožite sami. Umnožite ovaj intervju i dijelite ga, također.

BYTE: Kako se može dobiti primjerak toga?

Stallman: Pišite Zakladi za slobodan softver, 675 Massachusetts Ave., Cambridge, MA 02139.

[Trenutna adresa (od 2005. godine) je: Free Software Foundation 51 Franklin St, Fifth Floor Boston, MA 02110-1301, USA Voice: +1-617-542-5942 Fax: +1-617-542-2652]

BYTE: Što ćete raditi kada dovršite GNU sustav?

Stallman: Nisam siguran. Ponekad mislim da će to biti ista stvar koju radim, ali u drugim oblastima softvera.

BYTE: Dakle, ovo je tek prvi od cijelog niza napada na softversku industriju?

Stallman: Nadam se da je tako. No možda ću jednostavno lagodno živjeti radeći malo vremena samo kako bih živio. Ne moram živjeti luksuzno. Ostatak vremena mogu provoditi u druženjima sa zanimljivim ljudima koje pronađem ili u učenju kako raditi nešto što još ne znam.

[Logo FSF-a]“Naša misija je očuvanje, zaštita i promicanje slobode korištenja, proučavanja, kopiranja, mijenjanja i redistribuiranja računalnog softvera, te obrana prava korisnika slobodnog softvera.”

Zaklada za slobodan softver (Free Software Foundation) je glavni organizacijski pokrovitelj operativnog sustava GNU. Podržite GNU i FSF kupnjom priručnika i opreme, pridruživanjem FSF-u kao vanredan član ili donacijom, direktno FSF-u ili preko Flattr.

natrag na vrh