English [en]   العربية [ar]   Deutsch [de]   español [es]   français [fr]   hrvatski [hr]   Nederlands [nl]   polski [pl]   русский [ru]  

Ovo je prijevod izvorne stranice na engleskom.

E-knjige: Sloboda ili zaštita autorskih prava

napisao Richard Stallman

(Ovo je djelomično izmijenjena inačica članka objavljenog u e-časopisu Technology Review 2000. godine.)

Pridružite se našoj listi primatelja e-pošte kako biste saznali više o opasnostima eKnjiga..

Nekoć davno, u doba tiskarskog stroja, donešena je regulativa kojom se uredilo područje pisanja i izdavaštva. Ta regulativa je poznata kao copyright, zaštita autorskih prava. U Ustavu SAD-a stoji da je svrha te regulative bila “promicanje napretka”—odnosno, ohrabrivanje izdavaštva. Ideja je bila primorati izdavače da dobiju dopuštenje autora pri korištenju novijih radova.

Običan čitatelj se nije imao čemu protiviti, jer je zaštita autorskih prava ograničavala samo izdavaštvo, a ne i ono što bi čitatelj radio. Čak i ako su cijene knjiga malo porasle, radilo se samo o novcu, način života običnog čitatelja nije bio izobličen. Zaštita autorskih prava je, kako je bilo i zamišljeno, donijela društvenu korist bez opterećivanja javnosti. Zaštita autorskih prava je jako dobro ispunjavala svoju zadaću—tada.

No, pojavio se i novi način distribucije informacija: računala i mreže. Prednost digitalne informacijske tehnologije jest olakšavanje kopiranja informacija i upravljanja njima (uključujući i softver, glazbene zapise i knjige). Mreže su ponudile mogućnost neograničenog pristupa svim vrstama podataka - informacijska utopija.

Ipak, postojala je i jedna prepreka: zaštita autorskih prava. Čitatelji koji bi koristili svoja računala kako bi dijelili objavljene informacije bili bi u povredi autorskih prava. Svijet se prilagodio ovom zakonu, tako da je nekadašnja industrijska regulativa za uređivanje izdavaštva postala ograničenje javnosti kojoj je trebala služiti.

U sustavu istinske demokracije, zakon koji brani popularnu, prirodnu i korisnu aktivnost brzo biva ukinut. No, snažan izdavački lobi je bio odlučan u sprječavanju javnosti koja je iskorištavala moć svojih računala, te je odabrao zaštitu autorskih prava kao vlastito oružje. Umjesto da vlada prilagodi taj zakon kako bi odgovarao novonastalim okolnostima, pod utjecajem tih lobija, vlada ga je postrožila i nametnula stroge kazne čitateljima koji bi bili uhvaćeni u dijeljenju.

No, to nije bio i jedini problem. Računala mogu biti moćni alati dominacije, pogotovo kada manjina kontrolira što računala mogu raditi. Uskoro su izdavači shvatili da, prisiljavajući ljude da koriste poseban softver za čitanje e-knjiga, mogu steći dotad neviđenu moć: mogu primorati ljude da plaćaju i identificiraju se pri svakom čitanju knjige. To je bio san svih izdavača!

Nagovorili su vladu SAD-a da 1998. donese zakon Digital Millennium Copyright Act, kojime su izdavači dobili potpunu pravnu moć nad gotovo svime što bi čitatelj mogao raditi s e-knjigom. Čak i čitanje bez dozvole je zločin.

I dalje uživamo u staroj slobodi kada koristimo tiskane knjige. No, ako e-knjige zamijene tiskane knjige, ova iznimka nam i neće mnogo značiti. Korištenjem “e-tinte”, koja omogućava preuzimanje novog teksta na naizgled tiskani papir, čak bi i novine mogle postati prolazne. Zamislite: nema više knjižara-antikvarijata, nema više posuđivanja knjige prijatelju, nema više posuđivanja iz knjižnice—nema više ni “rupa” koje bi netko mogao iskoristiti da pročita, a ne plati pročitano. A sudeći po oglasima za Microsoft Reader, nema više ni anonimne kupovine knjiga. To je svijet koji su nam izdavači namijenili.

Gotovo da ni ne postoji javna rasprava o ovim velikim promjenama. Zašto? Mnogo građana se još nije ni susrelo s političkim pitanjima koja poteže ova tehnologija budućnosti. Uostalom, javnost je naučena da zaštita autorskih prava postoji kako bi “štitila” autore, što implicira da interesi javnosti nisu važni.

No kada većina počne koristiti e-knjige i otkrije režim koji su joj izdavači pripremili, počet će se odupirati. Čovječanstvo neće zauvijek prihvaćati ovaj jaram.

Izdavači žele da vjerujemo kako su ograničavajuća autorska prava jedini način održavanja umjetnosti na životu, no ne treba nam rat protiv kopiranja kako bi se poticala raznolikost objavljenih djela; primjer Grateful Deada pokazuje kako kopiranje radova između obožavatelja ne predstavlja problem umjetniku. Legalizacijom nekomercijalnog kopiranja e-knjiga možemo zaštitu autorskih prava pretvoriti u industrijsku regulativu, što je prvotno i bila.

Za neke vrste tekstova tražimo i više. Svatko bi trebao moći ponovno objaviti (bez izmjene) akademske i znanstvene radove, te monografije; ovo štiti akademske zapise, a ujedno ih čini pristupačnijima. Što se tiče udžbenika i priručnika, izdavanje izmijenjenih inačica bi trebalo biti dopušteno jer potiče povećanje kvalitete.

S vremenom, kada računalne mreže omoguće jednostavno slanje manjih svota novca, nestat će i razlog za ograničavanje kopiranja. Recimo da vam se svidi knjiga, a iz nje iskoči poruka koja kaže: “Kliknite ovdje kako biste autoru poslali jedan dolar”, biste li odbili? Zaštita autorskih prava za knjige i glazbu, koja se odnosi na distribuciju neizmijenjenih kopija, u potpunosti će postati zastarjela, i neće nam nedostajati!

[Logo FSF-a]“Naša misija je očuvanje, zaštita i promicanje slobode korištenja, proučavanja, kopiranja, mijenjanja i redistribuiranja računalnog softvera, te obrana prava korisnika slobodnog softvera.”

Zaklada za slobodan softver (Free Software Foundation) je glavni organizacijski pokrovitelj operativnog sustava GNU. Podržite GNU i FSF kupnjom priručnika i opreme, pridruživanjem FSF-u kao vanredan član ili donacijom, direktno FSF-u ili preko Flattr.

natrag na vrh