English [en]   العربية [ar]   български [bg]   Deutsch [de]   ελληνικά [el]   español [es]   français [fr]   hrvatski [hr]   italiano [it]   日本語 [ja]   മലയാളം [ml]   polski [pl]   português do Brasil [pt-br]   русский [ru]   українська [uk]   简体中文 [zh-cn]  

BREAKING: Knocking Down The HACIENDA

GNU hackers opened the GHM by revealing the offensive HACIENDA global surveillance program for TWD, and how to knock it down with stealth TCP services! Watch it now! [more]

Ovo je prijevod izvorne stranice na engleskom.

This translation may not reflect the changes made since 2014-04-05 in the English original. You should take a look at those changes. Please see the Translations README for information on maintaining translations of this article.

Izbjegavanje pogubnih kompromisa

“Prije dvadeset i pet godina 27. rujna 1983., najavio sam plan za stvaranje potpuno slobodnog operativnog sustava zvanog GNU—za ‘GNU Nije Unix’. Kao dio 25. godišnjice GNU sustava, napisao sam ovaj članak o načinu na koji naša zajednica može izbjeći pogubne kompromise. Dodatno izbjegavanju takvih kompromisa, postoje mnogi načini na koje možete pomoći GNU i slobodnom softveru. Jedan osnovni način je da se pridružite Zakladi za slobodan softver kao vanredan član.”Richard Stallman

Richard Stallman

Pokret slobodnog softvera cilja na društvenu promjenu: napraviti sav softver slobodnim tako da svi korisnici softvera budu slobodni i da mogu biti dio zajednice temeljene na suradnji. Svaki neslobodni program daje svome developeru nepravednu moć nad korisnicima. Naš cilj je zaustaviti tu nepravdu.

Put do slobode je dugi put. Biti će potrebno mnogo koraka i mnogo godina da se dostigne svijet u kojem je normalno da korisnici softvera imaju slobodu. Neki od tih koraka su teški, i zahtijevaju žrtvovanje. Neki od njih postaju lakšima ako radimo kompromise sa ljudima koji imaju drugačije ciljeve.

Dakle, Zaklada za slobodan softver radi kompromise—čak i one velike. Na primjer, napravili smo kompromise u patentnim odredbama inačice 3 GNU opće javne licence (GNU GPL) tako da bi velike kompanije pridonijele i distribuirale softver pod GPLv3 i time dovele neke od patenata pod efekt tih odredbi.

Svrha nižeg GPL-a je kompromis: koristimo tu licencu na određenim izabranim slobodnim bibliotekama da bi dozvolili njihovo korištenje u neslobodnim programima zato jer mislimo da bi zakonska zabrana toga samo otjerala developere prema vlasničkim (proprietary) bibliotekama. Prihvaćamo i instaliramo kod u GNU programe da bi radili zajedno s čestim neslobodnim programima, i dokumentiramo i objavljujemo to na način koji ohrabruje korisnike potonjih da instaliraju prijašnje, ali ne obrnuto. Podržavamo određene kampanje s kojima se slažemo, čak i kada se u potpunosti ne slažemo s grupama iza njih.

Ali odbijamo određene kompromise iako su ih mnogi drugi u našoj zajednici voljni napraviti. Na primjer, odobravamo samo GNU/Linux distribucije koje imaju politiku da ne uključuju neslobodni softver i da ne navode korisnike da ga instaliraju. Odobravanje neslobodnih distribucija bi bio poguban (ruinous) kompromis.

Kompromisi su pogubni ako bi na duge staze radili protiv naših ciljeva. To se može dogoditi ili na razini ideja ili na razini djelovanja.

Na razini ideja, pogubni kompromisi su oni koji pojačavaju premise koje želimo promijeniti. Naš cilj je svijet u kojem su korisnici softvera slobodni, ali do sada, većina korisnika računala čak i ne prepoznaju slobodu kao pitanje. Oni su prihvatili “potrošačke” vrijednosti, što znači da prosuđuju neki program samo praktičnim karakteristikama kao što su cijena i pogodnost.

Klasična knjiga samo-pomoći, čiji autor je Dale Carnegie: Kako pridobiti prijatelje i utjecati na ljude, savjetuje da je najefektniji način da uvjerite nekoga da napravi nešto je da prezentirate argumente koji odgovaraju njegovim ili njezinim vrijednostima. Postoje načini na koje možemo vršiti priziv na potrošačke vrijednosti tipične u našem društvu. Na primjer, slobodan softver dobiven besplatno može uštedjeti novac korisniku. Mnogi slobodni programi su isto tako prikladni i pouzdani. Navođenje tih praktičnih koristi je bilo uspješno u uvjeravanju mnogih korisnika da prihvate razne slobodne programe, neki od kojih su sada vrlo uspješni.

Ako je navođenje većeg broja ljudi na korištenje nekih slobodnih programa vaš doseg i cilj, možete se odlučiti na šutnju o konceptu slobode, i fokusirati se samo na praktične vrijednosti koje imaju smisla u terminima potrošačkih vrijednosti. To je ono što termin “otvoreni izvorni kod” i njegova asocirana retorika rade.

Taj pristup nas može provesti samo dijelom puta do cilja slobode. Ljudi koji koriste slobodan softver samo zato jer je pogodan će ga se držati samo utoliko dok je pogodan. I neće vidjeti razlog da ne koriste pogodne vlasničke programe uz njega.

Filozofija otvorenog izvornog koda pretpostavlja i radi priziv na potrošačke vrijednosti, i to ih potvrđuje i pojačava. Zato mi ne podržavamo otvoreni izvorni kod.

Da bi se osnovala slobodna zajednica potpuno i trajno, moramo napraviti više od navođenja ljudi da koriste neki slobodan softver. Moramo raširiti ideju prosuđivanja softvera (i drugih stvari) temeljem “građanskih vrijednosti”, bazirano na tome da li softver poštuje korisničke slobode i zajednicu, ne samo u terminima pogodnosti. Tada ljudi neće pasti u zamku vlasničkoga programa namamljeni privlačnom, pogodnom značajkom.

Da bi se promovirale građanske vrijednosti, moramo govoriti o njima i pokazati kako su baza sa naše djelovanje. Moramo odbiti kompromis Dalea Carnegiea koji bi utjecao na njihova djela odobravajući njihove potrošačke vrijednosti.

To ne znači da ne možemo uopće navoditi praktične prednosti—možemo i radimo to. Problem se pojavi samo kada praktična prednost stane u prvi plan i gurne slobodu u pozadinu. Dakle, kada navodimo praktične prednosti slobodnog softvera, često ponavljamo da su to samo dodatni, sekundarni razlozi da se slobodan softver preferira.

Nije dovoljno da se naše riječi slažu s našim idealima; naše djelovanje se mora isto tako slagati s njima. Prema tome moramo također izbjegavati kompromise koji uključuju radnje ili legitimiziranje stvari koje ciljamo suzbiti.

Na primjer, iskustvo pokazuje da možete privući neke korisnike da koriste GNU/Linux ako uključite neke neslobodne programe. To može značiti neku slatku neslobodnu aplikaciju koja će uhvatiti pažnju nekog korisnika, ili neslobodnu platformu za programiranje kao što je Java (ranije) ili softver za izvođenje (runtime) Flash aplikacija (još uvijek), ili neslobodni upravljački program koji omogućuje podršku za određene hardverske modele.

Ti kompromisi su iskušenje, ali potkopavaju cilj. Ako distribuirate neslobodni softver, ili navodite ljude prema njemu, biti će vam teško reći: “Neslobodni softver je nepravda, društveni problem i moramo ga privesti kraju.” Čak iako i nastavite govoriti te riječi, vaše djelovanje će ih potkopati.

Problem ovdje nije da li bi ljudi trebali biti u mogućnosti ili imati dopuštenje instalirati neslobodni softver; sustav opće namjene omogućuje i dopušta korisnicima da rade što žele. Problem je da li vodimo korisnike prema neslobodnom softveru. Što oni rade sami po sebi je njihova odgovornost; što mi radimo za njih i prema čemu ih usmjerujemo, je naša. Ne smijemo usmjeravati korisnike prema vlasničkom softveru kao da je vlasnički softver rješenje, jer vlasnički softver je problem.

Pogubni kompromis nije samo loš utjecaj na druge. Može isto tako i iskriviti vaše vlastite vrijednosti, kroz kognitivnu disonancu. Ako imate određene vrijednosti, ali vaša djela impliciraju neke druge vrijednosti koje su suprotne, izvjesno je da ćete promijeniti vaše vrijednosti ili vaša djela da biste razriješili proturječje. Dakle, projekti koji argumentiraju samo iz praktičnih prednosti, ili usmjeravaju ljude prema neslobodnom softveru, skoro uvijek se posramljuju od predlaganja da je neslobodni softver ne-etičan. Za njegove sudionike, kao i za javnost, on pojačava potrošačke vrijednosti. Moramo odbiti te kompromise ako želimo držati naše vrijednosti ispravnima.

Ako želite prijeći na korištenje slobodnog softvera bez kompromitiranja cilja slobode, pogledajte FSF dio o resursima. Tamo su popisane hardverske i strojne konfiguracije koje rade sa slobodnim softverom, potpuno slobodne GNU/Linux distribucije za instalaciju, i tisuće paketa slobodnog softvera koji rade u sto-postotnom okruženju slobodnog softvera. Ako želite pomoći da zajednica ostane na putu do slobode, jedan važan način je da javno podržavate građanske vrijednosti. Kada ljudi raspravljaju o tome što je dobro, a što loše, ili što napraviti, navodite vrijednosti slobode i zajednice i argumentirajte iz tih vrijednosti.

Put koji vam dopušta da idete brže nije bolji ako vodi na krivo mjesto. Kompromis je esencijalan za postizanje ambicioznog cilja, ali čuvajte se kompromisa koji vode dalje od cilja.


Za sličan zaključak u drugačijem području života, pogledajte "'Gurkanje' nije dovoljno".

[Logo FSF-a]“Naša misija je očuvanje, zaštita i promicanje slobode korištenja, proučavanja, kopiranja, mijenjanja i redistribuiranja računalnog softvera, te obrana prava korisnika slobodnog softvera.”

Zaklada za slobodan softver (Free Software Foundation) je glavni organizacijski pokrovitelj operativnog sustava GNU. Podržite GNU i FSF kupnjom priručnika i opreme, pridruživanjem FSF-u kao vanredan član ili donacijom, direktno FSF-u ili preko Flattr.

natrag na vrh