This translation may not reflect the changes made since 2019-12-27 in the English original.

You should take a look at those changes. Please see the Translations README for information on maintaining translations of this article.

Zašto slobodan softver treba slobodnu dokumentaciju

Pridružite se našoj listi o opasnosti e-knjiga (eBooks)

Najveći nedostatak slobodnih operativnih sustava nije u softveru—dotični je u pomanjkanju dobrih slobodnih priručnika koje možemo uključiti u te sustave. Mnogi od naših najvažnijih programa nisu popraćeni potpunim priručnicima. Dokumentacija je osnovni dio svakog softverskog paketa; kada važan paket slobodnog softvera ne dođe sa slobodnim priručnikom, to je velik propust. Danas imamo mnogo takvih propusta.

U davna vremena, prije mnogo godina, mislio sam da ću naučiti Perl. Dobio sam kopiju slobodnog priručnika, ali bio je težak za čitanje. Kada upitah korisnike Perla o alternativama, rekli su mi da postoje bolji uvodni priručnici—ali ti nisu bili slobodni.

Zašto je to tako bilo? Autori dobrih priručnika su ih napisali za O'Reilly Associates, koji su ih objavili pod ograničavajućim uvjetima—zabrana kopiranja, zabrana izmjena, izvorne datoteke nisu dostupne—što ih isključuje iz zajednice slobodnog softvera.

To nije bio prvi put da se nešto takvo dogodilo, i (na veliki gubitak naše zajednice) bilo je daleko od toga da će biti posljednji put. Od tada, vlasnički izdavači priručnika su namamili veliki broj autora da ograniče svoje priručnike. Mnogo puta sam čuo GNU korisnika kako mi gorljivo govori o priručniku kojega piše, i kako time očekuje pomoći GNU projekt—a onda su se moje nade razbile, kada mi je on nastavio objašnjavati da je potpisao ugovor s izdavačem koji će ograničiti priručnik tako da ga mi ne možemo rabiti.

Budući da je dobro pisanje engleskoga (i hrvatskoga) rijetko viđena vještina u programera, ne bismo si smjeli priuštiti gubitak priručnika na taj način.

Slobodna dokumentacija je, kao i slobodni softver, stvar slobode, a ne cijene. Poteškoća s tim priručnicima nije bila u tomu što su O'Reilly Associates stavili cijenu na tiskane primjerke—samo po sebi, to je u redu. (Zaklada za slobodan softver isto tako prodaje tiskane primjerke slobodnih GNU priručnika.) Ali, GNU priručnici su dostupni u obliku izvornoga koda, dok su ovi priručnici dostupni jedino u papirnatom obliku. GNU priručnici dolaze s dopuštenjem kopiranja i preinačavanja; priručnici za Perl, ne. Ta ograničenja su problem.

Mjerila za slobodni priručnik su po prilici ista kao i za slobodni softver: to je stvar davanja određenih sloboda svim korisnicima. Redistribucija (uključujući i komercijalnu redistribuciju) mora biti dopuštena, tako da priručnik može popratiti svaku kopiju programa, putem mreže (on-line) ili na papiru. Ključno je također dopuštenje preinačavanja.

U pravilu, ne vjerujem da je ljudima prijeko potrebno imati dopuštenje preinačavanja svakovrsnih članaka i knjiga. Pitanje pisanja istih nije nužno isto kao i za pisanje softvera. Na primjer, ne mislim da smo vi ili ja obvezni dati dopuštenje preinačavanja članaka poput ovoga ovdje, koji opisuje naše djelovanje i poglede.

Ali, postoji poseban razlog zašto je sloboda preinačavanja ključna za dokumentaciju za slobodni softver. Kada ljudi izkušavaju svoja prava preinačavanja softvera, te mu dodaju ili mijenjaju značajke, promijeniti će također i priručnik, ako su savjesni—tako da mogu pružiti točnu i upotrebljivu dokumentaciju uz preinačeni program. Priručnik koji zabranjuje programerima završiti posao i biti savjesnim, ili preciznije, zahtijeva od njih da napišu novi priručnik od početka ako mijenjaju program, ne zadovoljava potrebe naše zajednice.

Iako je potpuna zabrana preinačavanja neprihvatljiva, stanovite vrste ograničenja na metodu preinačavanja ne predstavljaju poteškoću. Na primjer, zahtjevi očuvanja izvorne obavijesti o autorskom pravu, uvjeti distribucije, ili popis autora, su sasvim u redu. Također, nema poteškoće u zahtjevu da preinačena inačica uključuje obavijest o samom činu preinačavanja, pa čak i da se pojedini cijeli odlomci ne smiju brisati ili mijenjati, sve dok se ti odlomci bave ne-tehničkim pitanjima. (Neki GNU priručnici ih imaju.)

Ograničenja tih vrsta nisu poteškoća zato što, u pogledu praktičnosti, ne sprječavaju savjesna programera da prilagodi priručnik preinačenom programu. Drugim riječima, ona ne zaprječuju softversku zajednicu u rabljenju priručnika u njegovoj punini.

Ipak, mora biti moguće preinačiti sav tehnički sadržaj priručnika, i potom distribuirati rezultat putem svih uobičajenih sredstava, kroza sve uobičajene kanale; inače, ograničenja zaista smetaju zajednici, priručnik nije slobodan, i stoga nam je potreban drugi priručnik.

Nažalost, često je teško pronaći koga da napiše drugi priručnik, kad već postoji vlasnički priručnik. Prepreka je u tomu što mnogi korisnici misle da je zakonom zaštićeni priručnik dovoljno dobar—tako te ne vide potrebu za pisanjem slobodnoga priručnika. Oni ne vide da slobodni operativni sustav ima prazninu koju valja popuniti.

Zašto korisnici misle da su vlasnički priručnici dovoljno dobri? Poneki nisu ni razmatrali to pitanje. Nadam se da će ovaj članak učiniti nešto u prilog promjene toga.

Drugi korisnici smatraju prihvatljivima vlasničke priručnike iz ista razloga kao što mnogi ljudi smatraju prihvatljivim zakonom zaštićeni softver: oni prosuđuju na čisto praktički način, ne koristeći se slobodom kao mjerilom. Ti ljudi imaju pravo na svoja mišljenja, no budući da ta mišljenja izviru iz vrijednosti koje ne uključuju slobodu, ona ne mogu biti vodiljom nama koji cijenimo slobodu.

Molim vas proširite riječ o ovom pitanju. Mi nastavljamo gubiti priručnike u korist vlasničkog objavljivanja. Širimo li govor o tomu da vlasnički priručnici nisu dovoljni, možda će sljedeća osoba koja želi pomoći GNU-u pišući dokumentaciju shvatiti, prije no što bude prekasno, da ju mora prije svega učiniti slobodnom.

Također možemo ohrabriti komercijalne izdavače da prodaju slobodne, pod copyleftom, umjesto vlasničkih priručnika. Jedan od načina na koji možete pomoći tomu je provjeravanje uvjeta distribucije priručnika prije no što ga kupite, i da onda poželite priručnike pod copyleftom radije od onih priručnika koji nisu pod copyleftom.

[Bilješka: Održavamo mrežnu stranicu koja popisuje slobodne knjige dostupne od drugih izdavača].